Cilj je važan, ali put je vrlo bitan. Ideja je došla na plodno tlo – odlučili smo pripremiti izvrsnu večeru, a najbolje ideje nam dođu pri drugoj čaši Jazza ili Tanga.

Namirnice biramo pažljivo, a recept improviziramo. Dobar kuhar takvo bi jelo pripremio za pola sata, no gdje je čar u tome? Naš put nešto je duži i barem nama, zanimljiviji.

Glazbom tajmiramo pripremanje jela

Važno je detaljno razraditi plan i odabrati listu omiljene glazbe koja će pratiti proces kuhanja. Poslove dijelimo tako da svatko ponešto radi, a da se ne umori.

Pripremu započinjemo uz Fly me to the moon (Frank Sinatra) i stavljanjem Graševine Josipović na hlađenje.

Dok se mirisi pozlaćenog luka šire iz kuhinje, svira sax verzija Ain’t no sunshine (Bill Withers). U ovom trenutku dodajemo gljive i kocku maslaca, zatim malo češnjaka, peršina, začine i gotovo. Zelenim rezancima ne treba puno – večera je spremna!

U pozadini rastura Queen; Show must go on, a mi neprestano provjeravamo je li bolji zalogaj ili gutljaj Graševine. Nakon jela svakako preporučamo You can leave your hat on (Joe Cocker) – tko zna što će se još kroz večer doživjeti…